Šah kakav je danas nije izum jednog čovjeka; njega su stvarali vjekovi, narodi i različite kulture. Indijci su dali poticaj, Arapi veliku popularnost a Europljani su mu proširili vidokrug. Kao kamen po kamen sakupljalo se iskustvo prvih majstora i polako se kroz vjekove dograđivala veličanstvena zgrada šahovske teorije koja je danas stara već gotovo pet stoljeća. Godine 1497. izišla je u Salamanci (Salamanka) knjiga pod naslovom ”Kratka uputa i vrlo potreban uvod za nauku o šahovskoj igri” koju je napisao Španjolac Juan Ramirez Lucena. Do danas su tiskane tisuće šahovskih knjiga, ali to djelo ima prvenstvo, pa se Lucena smatra osnivačem pisane teorije suvremenog šaha. Španjolskom vijeku šaha pripisuje se i Portugalac Damiano ali najistaknutiji španjolski majstor bio je Ruy Lopez da Segura iz Zafre. Godine 1559. Lopez da Segura slučajno je dospio u Rim prateći, kao župnik, nekog kardinala na izbor pape, i u Rimu je pobijedio najjače talijanske šahiste. Tada je šah proživljavao svoje djetinjstvo. Igra se često gradila na primitivnim taktičkim udarima, zamkama i providnim prijetnjama. Španjolci se još nisu mogli oteti utjecaju šatrandža i nisu iskorištavali svu dinamiku reformiranog šaha. Ipak su ostavili prve pouke: Lucena je naglašavao važnost koncentracije sila, Damiano je isticao da nijedan potez ne smije biti učinjen bez cilja a Lopez je uočio značenje borbe za središte šahovnice.
Ruy Lopez na plakatu turnira u Finskoj
To je ujedno i prvo najveće djelo o šatrandžu na nekom europskom jeziku. Rukopis Alfonsa X Mudrog sjedinjuje arapsku literaturu o šahu s europskom pa pored sadržaja donosi i 150 minijatura u boji prema perzijskom uzoru. Sitne reforme koje su se zbile u XIII st. nisu mogle zadovoljiti nemirni duh Europljana pa je interes za šatranž do polovine XV st. sve više jenjavao. U drugoj polovini XV st. u doba procvata humanizma i renesanse, doživljava i šatrandž temeljitu reformu. Šah napokon dobiva suvremeno ruho, te od spornog šatrandža nastaje nova dinamična igra – današnji šah. Novi, reformirani način igre nije, dakako, odmah potisnuo staru igru. Kao početak suvremenog šaha možemo otprilike naznačiti godinu 1475.