Vladimir Vuković (1898-1975) je hrvatski šahist i šahovski pisac. Naslov međunarodnog majstora dodijeljen mu je 1922. g. za osvojeno 4-7. mjesto na jakom međunarodnom turniru u Beču, gdje je od tadašnjih vodećih igrača pobijedio Tarrascha, Grünfelda i Sämicha, a remizirao sa Aljehinom i Maroczyjem. Kasnije manje igra, a veliki ugled u svijetu postiže kao urednik, pisac i teoretičar.
Godine 1925. u Zagrebu pokreće časopis Jugoslavenski šahovski glasnik, kojem je glavni urednik, uz prekide, do drugog svjetskog rata. Časopis je obnovljen 1953. pod imenom Šahovski glasnik; Vuković je bio glavni urednik 1953-1967. Časopis je postigao visoki ugled u svijetu i imao znatan broj pretplatnika na svim kontinentima.
Još je značajniji kao pisac i teoretičar. U svojim se knjigama bavi poviješću šaha, s posebnim naglaskom na razvoju ideja o strategiji igre, te modernom šahovskom strategijom, osobito strategijom i taktikom napada na kralja.
Prvu knjigu Razvoj šahovskih ideja objavio je 1928. godine. Druge značajne knjige: Od Steinitza do Botvinika, Uvod u šah, Škola kombiniranja, Umijeće šahovskog napada, Šahovska žrtva idr. Sve knjige objavljene su u izdanju zagrebačke “Šahovske naklade”, obično u više izdanja. Šahovska žrtva je napisana na njemačkom i prvi put objavljena u Berlinu 1964. g. Mnoge knjige prevođene su i objavljivane na raznim svjetskim jezicima.
Izvor:
Slavko V. Domazet: Sjećanje na Vladimira Vukovića, “Šahovski glasnik”, Zagreb, br. 11/1976, str. 355-356