Još od 1925 godine u bivšem Sovjetskom savezu je krenula šahovska ekspanzija uz pomoć državnih, a kasnije i znanstvenih institucija. Zasnovana je na velikoj masovnosti koja je dosegla kulminaciju osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je bilo preko 4 milijuna aktivnih šahista što je bilo desetak puta više nego u čitavom svijetu ukupno.
Najveći broj svjetskih prvaka i velemajstora dolazi iz bivšeg Sovjetskog saveza, isto tako, najznačajnija šahovska istraživanja i literatura imaju pečat sovjetske šahovske škole. Sama škola je zasnovana na odličnoj tehnici igre, poznavanju otvaranja i psihološkoj dominaciji. Rušenjem berlinskog zida sovjetska šahovska škola se rasplinula proporcionalno raspadu Sovjetskog saveza na zemlje koje su i činile taj savez. Utjecaj škole je bio odlučujući i za naše šahiste, za koje možemo reći kako su uglavnom njezini sljedbenici.
Pojavom računalnih programa temeljna snaga sovjetske škole u izučavanju otvaranja gubi naglo prednost u odnosu na ostatak svijeta pa danas više nemamo potpunu dominaciju bivših sovjetskih republika, tako da se za medalje na svjetskim natjecanjima bore ravnopravno i mnoge druge zemlje.